Metode prijenosa podataka LED zaslona uglavnom uključuju HDMI, DisplayPort (DP) i USB 2.0, od kojih svaki ima svoje karakteristike i primjenjive scenarije.
HDMI je potpuno digitalno audio i video sučelje koje podržava prijenos video i audio signala visoke razlučivosti od 1080p do 4K ili čak 8K rezolucije. Ima karakteristike visoke propusnosti i jednolinijskog prijenosa, te je prikladan za prilike koje zahtijevaju visokokvalitetni sinkroni prijenos slike i zvuka. HDMI sučelje široko je kompatibilno s modernim televizorima, projektorima i drugim uređajima te podržava vruće uključivanje, što je jednostavno za korištenje.
DisplayPort (DP) je još jedno sučelje za prijenos visoke razlučivosti. Slično HDMI-u, DP također podržava video prijenos visoke razlučivosti i visoke stope osvježavanja, te se neprestano razvija u propusnosti i funkcijama kako bi zadovoljio zahtjeve za prikaz više razine. DP sučelje obično se koristi u aplikacijskim scenarijima koji zahtijevaju veću propusnost i profesionalnu obradu grafike.
USB 2.0 je sučelje za brzi prijenos podataka s brzinom prijenosa do 480Mb/s, koje je pogodno za brzi prijenos velikih količina podataka. USB 2.0 sučelje ima CRC mogućnosti otkrivanja i ispravljanja pogrešaka, podržava vruće uključivanje i može povezati više perifernih uređaja, što je prikladno za scenarije koji zahtijevaju ažuriranje podataka u stvarnom vremenu.
U smislu prijenosa na velike udaljenosti, prijenos optičkim vlaknima je učinkovito rješenje. Budući da se LED uređaji s velikim zaslonom mogu distribuirati na različitim geografskim lokacijama, oprema za prijenos optičkim vlaknima može pružiti stabilne i pouzdane usluge prijenosa podataka na velike udaljenosti, koje su prikladne za potrebe prikaza koje zahtijevaju visoku razlučivost i nisku latenciju.
Odabir odgovarajuće metode prijenosa ovisi o specifičnim zahtjevima aplikacije, uključujući čimbenike kao što su udaljenost prijenosa, zahtjevi za propusnost, performanse u stvarnom vremenu i kompatibilnost uređaja. Metoda paralelnog prijenosa prikladna je za okruženja s malim udaljenostima i visokim zahtjevima u stvarnom vremenu, dok je serijska metoda prikladna za prijenos na velike udaljenosti i scenarije s visokim zahtjevima protiv smetnji. Ethernet metoda je prikladna za scenarije koji zahtijevaju daljinsko upravljanje i kontrolu.
